Energetska unija novi je okvir za ostvarenje naše nacionalne energetske politike

Predsjednik Vlade naglasio je da će europska Energetska unija, nova nacionalna Energetska strategija, te konkretni projekti poput LNG-terminala pridonijeti energetskoj sigurnosti Hrvatske te čišćoj i dostupnijoj energiji za građane i gospodarstvo.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković otvorio je danas konferenciju „Hrvatska na vratima Energetske unije“.
 
Konferenciju organizira Jutarnji list u suradnji s PriceWaterhouseCoopers, a o jačanju integracije energetskih sustava država članica Europske unije i ulozi Hrvatske u Energetskoj uniji govorio je potpredsjednik Europske komisije zadužen za Energetsku uniju Maroš Šefčovič.
 
Na konferenciji su sudjelovali i potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, poduzetništva i obrta Martina Dalić, potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva i prostornoga uređenja Predrag Štromar, ministar financija Zdravko Marić i ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić.
 
Nakon uvodnih pozdrava i zahvala organizatorima, sudionicima konferencije se obratio predsjednik Vlade, a njegovo obraćanje donosimo u cijelosti:
 
„Mislim da je ovo izuzetno dobar trenutak za ovakvu konferenciju i prigoda za sve nas da kažemo nekoliko riječi o tome kako, u kontekstu Europske energetske unije, za Hrvatsku ostvariti integriranost našeg energetskog sektora te kako ojačati sigurnost, kvalitetu opskrbe i neovisnost i povećati energetsku učinkovitost.

Za Hrvatsku to prije svega znači imati pristupačniju, sigurniju i čišću energiju za industriju, za promet i za naše građane.

Geopolitički događaji tijekom prošle godine – osobito nestabilnost na Bliskom istoku, gdje su koncentrirane četvrtina svjetske proizvodnje i tri četvrtine svjetskih zaliha nafte – zadržali su pitanje energetike i klimatskih promjena na vrhu prioriteta Europske unije.

Ta činjenica bila je prisutna i u raspravama na kojima sam nedavno sudjelovao i na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu i na konferenciji Jedan planet u Parizu u prosincu, pa i na samoj Općoj skupštini Ujedinjenih naroda prije nekoliko mjeseci.

Ovo je danas prigoda da kažem nekoliko riječi o pogledima Hrvatske na značenje Energetske unije za našu zemlju i kažem nekoliko riječi o obrisima naše nove nacionalne Energetske strategije.

Spomenut ću za nas izrazito važan projekt LNG-terminala te pitanja koja su vezana za energetsku učinkovitost i klimatske promjene.

Dame i gospodo,

energetske potrebe modernog svijeta i gospodarstva narasle su do neslućenih razmjera.

Energija koju danas potroši samo desetak najvećih linijskih zrakoplova na relaciji, na primjer, između Pariza i New Yorka, premašuje onu koja je prije 4000 godina uložena za izgradnju Velike piramide.

Tržište energije u svijetu munjevito se mijenja: ukupna svjetska potrošnja energije udvostručila se u posljednjih 40 godina.

Kina je od 1990. više nego tri puta povećala svoju potrošnju energije i danas gotovo dostiže petinu svjetske potrošnje.

No, za razliku od Kine, u istom razdoblju energetska potrošnja Europske unije ostala je relativno stabilna i čini oko desetinu svjetske potrošnje, dok je potrošnja SAD‑a negdje oko 15%.

Te globalne promjene u proizvodnji i distribuciji energije stvaraju ozbiljne izazove za naš kontinent, no one ujedno pružaju i nove mogućnosti za Europu i za Hrvatsku.

Upravo kroz daljnji razvoj Energetske unije, Europa može učvrstiti svoju ulogu globalnog lidera u tranziciji prema čistoj energiji, istodobno pružajući energetsku sigurnost svim građanima i – ono što je posebno važno za našu zemlju – bolje očuvan okoliš.

Ostvarivanje ciljeva Europske energetske unije – a to su sigurna, pristupačna i klimatski prihvatljiva energija – zahtijeva angažman i blisku suradnju Europske komisije, država članica, ali i javnosti u svim državama članicama.

Koncepcija potpuno integriranog unutarnjeg energetskog tržišta je važna s aspekta sigurnosti opskrbe i dostupnosti energenata u svim članicama.

Ona s jedne strane podrazumijeva solidarnost i što tješnju suradnju, dok s druge strane stvara veću međusobnu energetsku ovisnost između članica Europske unije.

Stoga se danas s razlogom postavlja pitanje predstavlja li Energetska unija kraj koncepta nacionalnog interesa na polju energije te koliko prostora ostaje svakoj članici, a time i Hrvatskoj, za kreiranje nacionalne energetske strategije koja odražava ključne prioritete i interese?

Energetska unija nije supstitucija za nacionalnu energetsku politiku. Ona je novi okvir za njenu realizaciju.

Od svake članice, pa tako i od Hrvatske, ovisit će koliko će uspješno planirati i realizirati svoju energetsku politiku.

U današnjim globalnim geopolitičkim zbivanjima energetska politika je usko povezana i isprepletena s nizom drugih strateških politika i predstavlja ključ gospodarskoga razvoja, odnosno održivog razvoja svake zemlje.

Naime, uz ljudski rad i kapital, energija se često smatra trećim proizvodnim čimbenikom. Stoga su energetska sigurnost i neovisnost ključni za nacionalnu sigurnost i stabilnost svake zemlje.

Danas možemo govoriti i o energetskoj neovisnosti. U kontekstu globalne međuovisnosti, jasno je da nijedna zemlja nije izolirana i nije u potpunosti energetski neovisna.

Stoga je važno da stavimo naglasak na čvršće povezivanje sa susjednim državama kako bi se omogućio pristup različitim izvorima energije, osobito električnoj energiji i plinu.

U tom pogledu, prednost je što je naš elektroenergetski sustav jedan od tri najbolje povezana u Europskoj uniji, a to nam olakšava trgovanje električnom energijom.

Važno je također da razvijamo interkonekcije među državama, kao i infrastrukturu i projekte od zajedničkog interesa, poput Jadransko-jonskog plinovoda, čime diversificiramo opskrbu plinom i poboljšavamo njenu sigurnost.

Upravo je stoga nužno da usklađujemo svoje energetske politike sa zajedničkom energetskom politikom Europske unije, jer samo tako možemo osigurati energetsku sigurnost Hrvatske.

Kao što danas, unutar Europske unije, uživamo prednosti koje nam pruža članstvo, a istodobno možemo braniti bolje svoje interese, tako ćemo i unutar Energetske unije moći osigurati veću i sigurnost, a i bolju cijenu, koja pridonosi u konačnici energetskoj neovisnosti. Drago mi je da nam je danas povjerenik Šefčovič predstavio i ideje o novom načinu upravljanja energetskom politikom na europskoj i na nacionalnoj razini.

Hrvatska proizvodi u prosjeku nešto više od pola svojih potreba za primarnom energijom, dok ostatak uvozi, i time smo iznad prosjeka Europske unije.

Između 2010. i 2016. proizvodnja primarne energije smanjivala se prosječnom godišnjom stopom od 3,4%. Pritom je najviše padala proizvodnja prirodnoga plina s prosječnom godišnjom stopom pada od 8%.

Vlada je, kao što znate, pokrenula izradu nove Energetske strategije razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine, s pogledom na 2050., a cilj je da je usvojimo tijekom ove godine.

Energetski sektor jedno je od važnijih područja za nove investicije budući da je energetika preduvjet razvoja ukupnog gospodarstva, a potrošnja energije tijesno povezana s kretanjem bruto domaćega proizvoda.

Stoga ćemo se u Energetskoj strategiji usredotočiti na sigurnost opskrbe i energetsku neovisnost, na bolje integriranu i povezanu energetsku infrastrukturu.

Strategija će se orijentirati na rast domaće proizvodnje, to jest proizvodnje iz naših prirodnih resursa.

Strategija će definirati optimalne udjele različitih izvora energije u domaćoj proizvodnji kako bi pridonijela konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva.

Stavit ćemo naglasak na konkurentnost cijena energije, na smanjenje njene potrošnje kao i na reduciranje emisija CO2 kroz veću energetsku učinkovitost i veći udio energije iz obnovljivih izvora, te na poticanje istraživanja i razvoja novih tehnologija.

Jedan od prioriteta bit će smanjivanje energetskog siromaštva koji je glavna prepreka punoj liberalizaciji tržišta. Pritom podsjećam da je cijena električne energije u Hrvatskoj za sve kategorije kupaca slobodna i tržišno određena. Tako da probleme s reguliranom cijenom kakvi postoje u drugim – pa i razvijenijim članicama Europske unije - u Hrvatskoj nemamo.

Energetska strategija usredotočit će se na integraciju u jedinstveno tržište Europske unije te na geopolitičke aspekte razvoja Hrvatske. Njen važan dio bit će usklađivanje s europskim ciljevima glede smanjenja potrošnje i smanjenja emisija stakleničkih plinova, kao i na stvaranje preduvjeta za održiv energetski razvoj i pozitivno investicijsko okruženje.

Posebnu pažnju posvetit ćemo energetskoj učinkovitosti, osobito u graditeljstvu čime se bavi i naš potpredsjednik, kolega Štromar, i gdje možemo ostvariti značajne uštede.

U svakom slučaju, prednost razvijanju energetskih potencijala trebamo dati onima kojih Hrvatska ima najviše, a to su zasigurno obnovljivi izvori energije.

Kroz strategiju moramo pronaći optimalnu kombinaciju politika koje će u konačnici održavati našu potrebu za što većim stupnjem energetske neovisnosti i afirmirati naš energetski potencijal.

U tranziciji do 2050. trebamo koristiti sve energetske opcije, usvojiti nove tehnologije te se zalagati za razvoj inovativnih zelenih tehnologija.

Hrvatska ima dugu tradiciju na tom polju.

Samo nekoliko dana nakon što je Nikola Tesla 1895. pustio u pogon prvu hidroelektranu na svijetu na slapovima Niagare, u Hrvatskoj je pokraj Šibenika na Krki puštena u pogon hidroelektrana Jaruga, druga najstarija hidroelektrana na svijetu i prva u Europi.

Vrijedi se prisjetiti da je Franjo Hanaman još 1903. izumio prvu ekonomičnu električnu žarulju s metalnom niti, tri puta štedljivu od svoje preteče.

Bliže nama, prije šest godina, projekt HR GEOc Geothermae prvi je pilot projekt koji je, na natječaju Europske komisije iz Programa NER300, dobio nagradu na području inovativnosti kod primjene čiste energije iz obnovljivih izvora.

A danas se u Hrvatskoj, kao što znamo, proizvodi jedan od najbržih električnih automobila na svijetu.

Upravo takve inovacije želimo poticati kroz našu novu Energetsku strategiju.

Jer se mudrijom upotrebom energije ne samo borimo protiv klimatskih promjena, koja je ključna globalna tema i dio razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda do 2030., već istodobno time potičemo otvaranje novih radnih mjesta i gospodarski rast i ulažemo u budućnost i tehnološki razvoj.

Kod vrednovanja pojedinih energetskih opcija trebamo jasno odrediti ukupnu društvenu korist, uz prihvatljivu razinu rizika i prepoznavanje stvarnih prioriteta investicijskih ulaganja.

Stoga će jedan od projekata koji su bitni u našoj strategiji biti i LNG-terminal na Krku.

Svi znamo da Europska unija, kao što je rekao povjerenik, s dodijeljenim sredstvima od preko 100 milijuna eura, i naši ključni globalni partneri, prepoznaju stratešku važnost i korist ovoga projekta.

Taj je terminal u velikoj mjeri sigurnosni projekt. On će povećati sigurnost opskrbe plinom u srednjoj i jugoistočnoj Europi, uključujući naravno i Hrvatsku.

Riječ je o projektu na kojem intenzivno radimo. On treba omogućiti djelotvorniju integraciju ključnih infrastrukturnih projekata u ovom području, te bolju umreženost plinovoda.

Upravo je dodjela bespovratnih sredstava od strane Europske komisije priznanje i poticaj, ali i obveza Hrvatske da kroz ovaj projekt osiguramo posebno mjesto na energetskoj karti Europe, čime bismo postali energetsko čvorište Europske unije.

Činjenica je da je ovo strateški projekt. Vlada je odlučila ubrzati njegovu realizaciju donošenjem posebnog zakona koji će olakšati i objediniti sve procese vezane za LNG-terminal. Tu podrazumijevam, naravno, i izdavanje koncesija na pomorskom dobru za realizaciju prihvatnog terminala za
ukapljeni prirodni plin, prateću infrastrukturu, rješavanje svih imovinsko-pravnih odnosa te, naravno, studiju procjene utjecaja na okoliš.

Vladi je stalo do očuvanja naše obale i okoliša i zato ćemo se voditi najvišim standardima, tehnologijom koja ne bi trebala predstavljati rizik za okoliš i za more u tom dijelu Kvarnera.

Istodobno, LNG-terminal i prateća infrastruktura su doprinos diversifikaciji opskrbe plinom. On će omogućiti u konačnici i povoljnije cijene plina za potrošače. Takva su iskustva u drugim zemljama koje su napravile svoje LNG-terminale.

Primjerice, s dvadesetak tankera godišnje osigurat će se sav uvoz plina za naše potrebe, u slučaju da se dogodi takva situacija ili kriza, koju je spomenuo povjerenik, a koju smo imali prije desetak godina.

Hrvatska je ne samo jedna od rijetkih zemalja Europske unije koja proizvodi plin, već i koja uvozi manje plina nego što ga proizvede, tako da domaćom proizvodnjom osiguravamo više od pola svojih potreba.

Upravo to govori koliko je ovaj projekt strateški i regionalno značajan, povrh samih interesa Republike Hrvatske.

Novim Zakonom o tržištu plina mi smo u cijelosti išli k putu liberalizacije i po uzoru na druge članice, djelomično zadržavši reguliranu cijena plina za kućanstva u obvezi javne usluge.

U okviru naše strategije važnu ulogu imat će dionici u energetskom sektoru u Republici Hrvatskoj, osobito oni koji su u većinskom ili stopostotnom državnom vlasništvu - a većina njih su i suorganizatori ove konferencije te svojom aktivnošću, poslovnom politikom i rezultatima moraju pridonijeti ispunjavanju ciljeva Energetske strategije.

U tom kontekstu spomenut ću da Vlada, kao što znate, trenutno vrednuje ponude savjetnika koje se odnose na proces otkupa MOL-ovih dionica u INA-i i očekujem da ćemo u sljedećim tjednima moći donositi odgovarajuće odluke u vezi te teme.

Nekoliko riječi o klimatskim promjenama.

Industrijska revolucija i strelovito povećanje potrošnje energije u posljednjih dvjesto godina imalo je nažalost za posljedicu i značajno povećanje emisije stakleničkih plinova. Oni su prijetnja našem planetu, kroz globalno zatopljenje i njegove posljedice.

Mislim da svi zajedno, a dosta nas je tu koji pamtimo i malo hladnije zime, vidimo posljedice globalnoga zatopljenja.

Zbog klimatskih promjena očekuje se do 2050. milijarda novih migranata, a tri milijarde ljudi moglo bi do 2080. imati otežani pristup pitkoj vodi.

U narednim desetljećima broj bolesti i alergija u svijetu će se značajno povećati.

Sve to nas upozorava da moramo djelovati bez odlaganja.

Stoga je potrebno staviti naglasak na integriranu energetsku i klimatsku politiku.

Upravo o tome smo vodili računa kada smo pri konfiguraciji ministarstava, sastavljajući Vladu, željeli spojiti energetiku i okoliš u jedno ministarstvo, kako bismo pomirili te dvije nekada konfliktne optike već na razini samoga ministarstva i izbjegli eventualne konfrontacije na razini Vlade, iz sektorskog
pogleda.

Hrvatski sabor ratificirao je Pariški sporazum o klimatskim promjenama, koji je stupio na snagu u lipnju prošle godine, a na marginama Opće skupštine Ujedinjenih naroda podržali smo francusku inicijativu za usvajanje Globalnoga pakta za okoliš.

Sudjelujući na summitu Jedan planet, zajedno s ministrom Ćorićem, poslali smo jasnu poruku o nužnosti ispunjavanja Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama.

S te je strane najvažnija aktivnost usmjerena prema većoj uporabi obnovljivih izvora energije, smanjenju onih industrija i energenata koji imaju štetni utjecaj na okoliš i na klimatske promjene te kreiranju optimalnog energetskog miksa kako bismo spriječili daljnje negativne trendove kad je riječ o klimatskim promjenama i globalnome zatopljenju.

Spomenut ću da su 2016. godine gotovo pola udjela u energetskoj potrošnji Europske unije zauzimali ugljen i sirova nafta. Predviđanja su za 2040. godinu da će njihov udio pasti za 20%, dok će, naprotiv, rasti udjeli prirodnoga plina i energije iz obnovljivih izvora. To su trendovi koje valja prepoznati i kojima se, naravno, svi dionici, pa i države, trebaju prilagođavati.

Hrvatska, a to je spomenuo i povjerenik, prema Eurostatu, udio energije iz obnovljivih izvora ima već na razini od 29%. To znači da smo u ukupnoj finalnoj energetskoj potrošnji premašili razinu od 20% koju je Europska unija zacrtala kao cilj za 2020. godinu.

Dapače, mi smo sada na razini one ambicije koju je EU sebi dala do 2030. godine.

Pored toga, dvije trećine ukupne proizvodnje električne energije dolazi iz obnovljivih izvora energije, uključujući i velike hidroelektrane koje čine pola naših ukupnih proizvodnih kapaciteta.

Prosječna potrošnja tekućih goriva i plina po stanovniku u Hrvatskoj je za 22% manja u odnosu na prosječnu potrošnju u Europskoj uniji, dok je postotak za ugljen manji za čak 62%.

Činjenica da je u 2016. naš BDP povećan za 3% dok je naša ukupna potrošnja energije povećana za samo 1,7% u odnosu na prethodnu godinu, pokazuje porast energetske učinkovitosti, odnosno smanjenje energetske intenzivnosti za 1,2%.

Drugim riječima, za istu proizvodnju treba nam sve manje energije, i taj trend treba nastaviti.

Hrvatska će dati svoj obol daljnjim promišljanjima i nastaviti s akcijama u kontekstu naše niskougljične strategije, akcijskoga plana za prilagodbu klimatskim promjenama te poticanja obnovljivih izvora energije.

Sukladno Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti te se mjere provode u svim sektorima – prometu, industriji, okolišu, graditeljstvu.

Na području prijevoza trebamo bolje iskoristiti europske fondove koji nam stoje na raspolaganju kako bismo više poticali elektrifikaciju, umjesto za okoliš štetna fosilna goriva.

Kad je riječ o energetski učinkovitom graditeljstvu, želim reći da imamo program energetske obnove zgrada. Taj je projekt naravno bitan i zbog grijanja, energetske učinkovitosti u graditeljstvu koja omogućuje osjetno smanjenje energetske potrošnje, značajne ekonomske uštede te manje emisije stakleničkih plinova.

Vlada je donijela Odluku o provedbi programa energetske obnove zgrada koji predviđa obnovu obiteljskih kuća i 1% ukupne površine višestambenih zgrada – ili oko pola milijuna četvornih metara.

Osim toga, taj program je cjelovita obnova kojom ćemo postići smanjenje potrošnje energije u obnovljenim zgradama javnog sektora do 70% i time postići uštede od 50 GWh primarne energije.

Tu koristimo i europske fondove. Dobili smo 172 milijuna eura bespovratnih sredstva, a 50 milijuna eura bespovratnih sredstava dodjeljuje se temeljem otvorenog poziva za zgrade javnog sektora. Za do sada ugovorenih 900 projekata energetske obnove zgrada bit će dodijeljeno 120 milijuna eura.

Sve su to optimistični i pozitivni rezultati. Ono što je zgodno znati je, sa svim ovim uštedama i ulaganjima, da prosječno kućanstvo troši oko 3 500 kWh godišnje, a ove uštede pokrile su potrošnju više od 190 000 kućanstava – a to vam je otprilike broj kućanstava u Dubrovačko-neretvansko i Splitsko-dalmatinskoj županiji zajedno, ili polovici broja kućanstava u Zagrebu.

Mislim da je važno da energetska učinkovitost bude jedan od ključnih dijelova naše Energetske strategije.

I konačno da u ovom uvodnom izlaganju današnje konferencije zaključim kako ćemo aktivno pridonijeti jednoj od deset prioritetnih politika ove Komisije, a to je Energetska unija, da ćemo donijeti novu nacionalnu Energetsku strategiju, da ćemo realizirati strateški projekt LNG-terminala, nastaviti s obnovom zgrada, i to kontinuirano diljem Hrvatske, da ćemo učiniti sve da naše energetske kompanije pridonesu ispunjavanju ove Energetske strategije, nastaviti sa svim politikama smanjenja emisije stakleničkih plinova, štititi okoliš i zdravlje i u konačnici imati energiju koja će biti što čišća, što sigurnija, što dostupnija, a korist i cijena za građane što povoljnija.

U konačnici možemo samo reći da ovu Zemlju nismo naslijedili od naših predaka, nego smo je posudili od vlastite djece.

Hvala vam lijepa.“
 

Pisane vijesti | Andrej Plenković